Decembar 1988: Konačno se rešilo i to pitanje, kada je KST štampao svoj novac, "dolare", "lovu"...
Dakle, Trule je definitivno potvrdio povod štampanja prve serije, a evo Goran svojim prilogom rasvetljava drugu seriju.
Dakle ovako je izgledalo "Sto soma" u KST dolarima, na 15. Maskenbalu, pod motom "Divlji zapad" a donja slika je novčanica od "Deset soma". Ako obratite pažnju na novčanicama postoje "male izmene". Na "deset
soma" je lik Pedje Četnika (ref PRJ-a), a na "sto soma" je moj lik. Ako
pogledate sliku pozadi videćete zgradu fakulteta, iznad toga piše “in
GOLD we trust” (umesto “in god we trust”),….
Novčanice je dizajnirao Goran Patlejh (tada plakater). Dečko je imao potpuno drugi pogled na svet i kao takav verovatno je daleko dogurao, poslednje što znam o njemu je da je bio u Pragu u nekoj marketing agenciji (usput on je jedan od pokretača ideje da se redizajnira znak KST-a, tri strelice, ali je ta priča neslavno završila – o tome neki drugi put...)
Novčanice su bile zajednički imenitelj za sve što se dešavalo to veče u klubu: plaćalo se piće, plaćao se pasulj u meksičkom restoranu, plaćao se “eliksir protiv ćelavosti”, isplaćivane su nagrade za lica sa poternica, sa njima se kockalo u kockarnici, plaćale se cigarette, častiš muziku,…. Novčanice su se kupovale za prave pare na šalteru preko puta uprave, prodavao ih je Darko (ne Radović) (tada plakater ili scenograf ne mogu baš da se setim). Darko je, ako se dobro sećam, bio maskiran kao bankarski službenik sa divljeg zapada sa sve crnim rukavima i naočarima.
Rezerve (u ovakvom novcu) su stajale u "kancelariji sherifa" (prostorije PSD RTNJA). Pošto su se plaćale pravim novcem nije postojala opasnost od devalvacije pa sam već na početku večeri intervenisao tri puta na Darkov zahtev i ubacio u banku nove količine. Takodje na početku sam dao i jednu količinu Čembiju (glavni krupije – inače je u to vreme i radio kao profy krupije). Prilikom poslednje emisije (Darku na ruke) ostavio sam još samo toliko da isplatimo nagrade za lica sa poternice. A tada mi neko (ne sećam se više ko) dolazi iz kockarnice i kaže “Čembi bankrotirao, daj pare da isplatimo srećnika ! ”.
Tada sam prvi put shvatio funkcionisanje monetarne politike i kako se lako upada u finansijsku krizu (kao što je ova danas). Trenutno sam počeo da povlačim novac sa šanka (ali ne sve jer su morali da vraćaju kusur) i da ga guram u banku (to je jedino mesto koje ne devalvira novac). U isto vreme sam razmišljao da pokrenem akciju popusta na šanku od 10% za onoga ko plati sa našim novcem a ne pravim (na taj način ubrzavam obrt našeg novca) ali sam odustao…. Uglavnom nakon 2 sata stvar se stabilizovala – imali smo ponovo dovoljno da isplatimo nagrade za lica sa poternice, a i ja sam bio zadovoljan mojim “pametnim potezima monetarne politike”.
Danas znam da je glavni razlog što su se “reserve” stabilizovale bilo to što je srećnik iz kockarnice potrošio sve pare na šanku za ta dva sata….
Goran